Sadašnjost u kojoj živimo doba je gradova, napose velikih gradova. Njihovo eksplozivno bujanje, praćeno dramatičnim urbanim transformacijama, jedno je od temeljnih fenomena suvremene civilizacije. Akcelerirajući rast u proteklih stopedeset godina, jednako zabrinjavajući zbog povećanja broja stanovnika kao i zaposjedanja sve većeg teritorija, kulminirao je u posljednjem desetljeću. Prema podacima Centra za ljudska naselja Ujedinjenih naroda (Habitat) 1900. godine tek je desetina svjetske populacije živjela u gradovima, a danas, prvi put u povijesti, više je od polovine pučanstva urbanizirano. Proces ne samo da je nezaustavljiv već sve više izmiče kontroli, tako da će prema predviđanjima kroz dvadesetak godina odnos urbanog i ruralnog stanovništva biti u omjeru tri prema jedan u korist prvih. Strelovito se približavamo vremenu kada će globus preplaviti jedinstveni planetarni grad bez početka i kraja –“endless city”. Posljedica je to strukturalnih promjena u svjetskoj ekonomiji i ubrzane globalizacije što ne poznaje granice, a koja je osobito pogodovala razvoju najvećih urbanih središta. Još prije sedamdesetak godina samo 78 svjetskih gradova brojilo je preko milijun stanovnika, a već 1985. bilo ih je 258. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će 2025. biti čak 640 milijunskih gradova. Trenutno je najmnogoljudniji svjetski grad, ako nepregledne konurbacije i nadalje možemo zvati tim imenom, aglomeracija japanske metropole Tokyo s 34 milijuna stanovnika, a ubrzano mu se približavaju megalopolisi trećeg svijeta u kojima su rast i promjene najizrazitiji.
Uz planetarnu dimenziju urbanih transformacija najčešće se povezuju negativnosti prostorno-fizičkog bujanja, zagađenje globalnog okoliša i raubanje prirodnih resursa, socio-ekonomski konflikti i podjele, veliki priliv novog stanovništva bez urbanih navika, periodične navale emigranata i izbjeglica, stari i novi oblici siromaštva, očaj i strepnje, ali i opravdana nadanja i očekivanja, kolosalna energija, bum informacijsko-komunikacijskih tehnologija, razvoj novih kultura u kojima su pomiješani razni izvori i identiteti, nevjerojatna vitalnost i poticajne kontradikcije.
Stare podjele i ekonomske suprotnosti pojačane su procesom globalizacije koja je, osim prednostima ekonomskog razvoja rezultirala i bespoštednom borbom među svjetskim gradovima za privlačenje kapitala. Uspjeh u globalnoj utakmici ne znači međutim beneficije za sve građane. Širi se nepromostivi jaz između bogatog poslovnog središta te siromašnih slamova i divljih naselja koja međutim iskazuju nevjerojatnu vitalnost.
Promjene u fizičkoj realnosti jednako su prisutne u internim strukturalnim mutacijama kao i u nezaustavljivom proždiranju nekadašnjeg hinterlanda, važnog krajobraznog međuprostora što je tvorio balans između prirodnog okoliša i artificijelne urbane tvorevine osiguravajući neophodne resurse za život i razvoj grada. Svojevrsna implozija i erodiranje urbane supstance potpuno su izmijenili tradicionalnu sliku grada koju smo naslijedili od 19. stoljeća i za koju smo nostalgično vezani. Policentričnost i fragmentacija koja u ekstremnim slučajevima poprima značajke atomizacije, zamijenili su harmoniju središta i predgrađa, te uravnoteženost urbane ispune i gradskih monumenata. Izazovne i stalnopromjenjive prostorne realnosti traže temeljno
nove pristupe i strategije u cilju stvaranja humanijih oblika urbanizacije.
Modernističko planiranje proizišlo iz Atenske povelje i pod utjecajem CIAM-a odavno je doživjelo fijasko. Zasnovano na idealističkom univerzalnom modelu apstraktne podjele na strogo diferencirane funkcije predstavljalo je apsurdnu redukciju ljudske prirode i civiliziranog života na planetu sa ograničenim resursima, stoga je potpuno neadekvatno za primjenu u kompleksnim kondicijama suvremenih urbanih aglomeracija koje je tako jezgrovito opisao Joseph Rykwert u svojoj knjizi The Seduction of Place :
“Moderni grad je grad kontradikcija. U njemu su izmiješani mnogi narodi, kulture, klase i vjere. Takav grad previše je fragmentaran i pun kontrasta i sukoba zbog čega posjeduje mnogo lica, ne samo jedno. Prije svih kondicija otvorenost je ta koja čini naš grad konflikata tako atraktivnim rastućem mnoštvu stanovnika. Pomanjkanje koherentne, eksplicitne slike može u takvim okolnostima postati pozitivna snaga, a svakako ne greška ili čak problem.”
Priroda suvremenih gradova stoga ne podnosi militantna, isključiva i trajna već prilagodljiva, uključiva i promjenjiva rješenja, zasnovana na održivom razvoju autoreprodukcije, cirkularnom metabolizmu inspiriranom ekosustavima, pojedinačnim i ograničenim zahvatima urbane akupunkture, low-rise high-density modelima stanovanja, supstituciji individualnog prometa javnim, prevalenciji općih i kolektivnih interesa nad pojedinačnim i individualnim i regeneraciji javnog gradskog prostora kao sinonima urbaniteta. Razrješenje problema nastalih bujanjem gradova traži angažman svih: od gradske administracije i planera do arhitekata i samih građana. Dinamika i dimenzija promjena ne trpi odgađanja. Angažman mora biti brz i snažan. Svaki napor vrijedan je truda jer zamjenu za grad naprosto nemamo.
